CRES & LOšINJ

-> O Hrvatskoj
-> Otok Cres (Valun)
-> Otok Lošinj
-> Valun (otok Cres) –apartmani
-> Mali Lošinj - apartmani
-> Kako do nas
 

Otok Lošinj

Najviša planina Lošinja je šumovita Osoršćica (588 m), dugačka oko 10 km, koja se proteže uzduž sjevernog dijela otoka.
Otoci pružaju mogućnost planinarenja i pješačenja označenim stazama u dužini više od 180 km. Staze su raznovrsne, od laganih pješačkih do srednje i vrlo zahtjevnih planinarskih staza

Otok Lošinj sastavni je dio cresko-lošinjske otočne skupine i čini zapadni niz Kvarnerskih otoka unutar Kvarnerskog zaljeva, koji je zajedno s Tršćanskim zaljevom, najdublje u europsko kopno uvučeni dio Mediterana.
Lošinjska skupina obuhvaća otok Lošinj (74,68 km²), te manje otoke: Unije (16,77 km²), Ilovik (5,88 km²), Susak (3,76 km²), Vele Srakane (1,17 km²), te niz malih nenaseljenih otočića koji su prave oaze mira i kupanja.
Najveći otok arhipelaga je otok Lošinj jedanaesti otok na Jadranu po veličini, dužine 33 km, sa širinom koja varira od 4,75 km na sjeveru i u središnjem dijelu, do čak 0,25 km blizu grada Malog Lošinja. Ukupna dužina razvedene obale otoka Lošinja iznosi 112,7 km.

U davnoj prošlosti Cres i Lošinj bili su jedinstveni otok, tek umjetno prokopanim kanalom kod Osora, vjerojatno u rimsko doba, nastala su dva otoka koja su danas povezana cestovnim mostom i u prometnom geografskom smislu tvore jedinstvenu cjelinu
Blaga klima otoka Lošinja odražava se u velikom bogastvu biljnih vrsta. Prema istraživanjima identificirano je 1018 biljnih vrsta, od kojih autohtonoj flori pripada 939 vrsta. Od toga se 230 vrsta ubraja u ljekovito bilje. Oko 80 vrsta, uglavnom egzotičnih biljaka, donešeno je iz drugih krajeva svijeta. Donijeli su ih lošinjski kapetani i pomorci tijekom svojih putovanja i zasadili ih u vrtovima oko svojih kuća. Zbog karakteristične klime ovdje uspjevaju nasadi koji pripadaju južnodalmatinskom i sicilijanskom biljnom svijetu. Ovdje uspjevaju agave, meksički kaktusi (opuntia ), palme, magnolije, mirte, pistacije, mimoze, smokve iz Indije (karmus-nassarah), limun, naranča i mandarine (dovezene iz Vijetnama u Palermo, a onda u Mali Lošinj).

Guste borove šume Malog Lošinja postale su zeleni pojas koji mjesto i luku štiti od bure. Na predjelu Čikata šume su se postepeno pretvorile u perivoj. Danas je gusta borova šuma Lošinja simbol otoka i neprocjenjiva vrijednost za njegov turistički razvoj. Predjel Čikat proglašen je park šumom.
Vegetacija je na otočju bujna u sva četiri godišnja doba. Prema istraživanjima prof. A. Haračića stanje vegetacije poboljšava klimu. Kulminacija vegetacije je u svibnju kad cvate najviše bilja. Najljepši mjeseci na Lošinju su od ožujka do svibnja, zbog ugodne i blage temperature zraka, bogastva bujanja vegetacije i ispunjenosti zraka aromatičnim mirisima.
Značajno je da na lošinjskoj otočnoj skupini nema zmija otrovnica; iako ima neotrovnih zmija i guštera. Otok Lošinj dom je macaklina, guštera iz porodice gekona. Macaklini su ugrožena, zakonom zaštićena vrsta, te je njihovo uništavanje protuzakonito i kažnjivo. Jedanaestogodišnji Jakov Matunci iz Malog Lošinja projektom zaštite macaklina, sredozemnih guštera koji žive na većini jadranskih otoka, osvojio je početkom svibnja 2004. godine u švedskom gradu Göteborgu treće mjesto na svjetskom Volvo Adventure natjecanju u zaštiti okoliša
Na otoku ima sitne divljači, zečeva, divljih kunića, kune bjelice, dok su krupnije životinje jeleni lopatari i mufloni naseljeni na južnom dijelu otoka Cresa. Od pernate divljači ima mnogo jarebica, kamenjarki, šljuka i naseljenih fazana, a od ptica grabljivica ovdje žive: jastreb, kobac, sokol, te bjeloglavi sup koji je zbog malog broja očuvanih primjeraka zakonom zaštićen.
Od domaćih životinja najrasprostranjenije su ovce koje pružaju idiličnu sliku na otočnom kamenjaru sjevernog dijela otoka Lošinja.
Zbog izrazite razvedenosti more koje oplakuje obalu otočja bogato je biljnim i životinjskim svijetom. Neprekidna strujanja mora među uvalama i uvalicama daju moru izrazitu bistrinu i jasnoću, čistoću i prozirnost. U našem moru živi 95 vrsta riba, 71 vrsta desetonožnih rakova, školjki, puževa, razne vrste morskih cvjetnica i bodljikaša.
Dupini su česti posjetioci ovoga područja, razigrani i spremni za kontakt s čovjekom, za razliku od nekih akvatorija susjednih zemalja gdje su u potpunosti nestali. Oni su izvanredni biološki pokazatelji stanja okoliša u kojem žive.

Svako istraživanje klime Malog Lošinja nezaobilazno polazi od istraživanja Ambroza Haračića, profesora Pomorske škole u Malom Lošinju, koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća definirao sve osobine Lošinja, naročito u odnosu prema pojedinim lokalitetima na Jadranu i Mediteranu. Proučavanja klime otoka Lošinja imala su u ono doba presudnu vrijednost, pa su tako 1892. godine Veli i Mali Lošinj proglašeni klimatskim liječilištima, što je otoku otvorilo put u novu granu gospodarstva - turizam.
Glavna karakteristika mediteranske klime su blage zime i ne suviše vruća ljeta. Otok Lošinj dovoljno je udaljen od obale tako da je dominantnan utjecaj mora. More se ne zagrijava brzo kao obala, ali gubi toplinu mnogo sporije, te je zimi more rezervoar topline koji zagrijava zrak. Posljedica su blage i toplije zime u odnosu na kopneni dio Primorja.

Izrazita maritimnost odražava se i u ublažavanju ljetnih sparina, pa Mali Lošinj ima osjetno manji broj dana s maksimalnom temperaturom višom od 25 °C. Po temperaturnim karakteristikama i mikroklimi Mali Lošinj se može uspoređivati sa mjestima na Azurnoj obali (Cannes, Nizza), a od San Rema, Krfa, Palerma ima 1 do 2 °C više srednje temperature.
Temperature mora su kroz cijelu jesen, zimu, te prvog dijela proljeća više od temperature zraka. Rashlađujući utjecaj mora upravo je onda kada treba, u toplijem dijelu godine. Ako uzmemo temperaturu mora od 20 °C kao ugodnu za kupanje, u Malom Lošinju sezona kupanja može biti 126 dana, od prve dekade lipnja do druge dekade listopada.
Osunčanje je također jedna od najznačajnijih odrednica lošinjske klime. Prosječni broj godišnjeg osunčanja je 2580 sati. Po broju sunčanih dana Mali Lošinj se uspoređuje sa sjeverno afričkim gradovima i južnim predjelima Jadrana. Element osunčanja je od velikog značenja za boravak turista i značajna je determinanta kod odabira mjesta za odmor i oporavak tijekom cijele godine.

Prirodno bogatstvo cresko-lošinjskog otočja nudi bogatu i zdravu mediteransku kuhinju.
Specijaliteti bazirani na namirnicama iz mora, jela pripravljena po starim receptima uz jaku zastupljenost lokalnih aromatičnih trava, začinskog bilja i maslinovog ulja osnovne su značajke ove kuhinje.
Pršut, ovčji sir, slane srdele, salata od mekušaca neka su od hladnih predjela koja treba probati. Za toplo predjelo nude se razni rižoti i tjestenine s plodovima mora, maneštre, primorski brodet. Svježa morska riba, škampi i lignje na razne načine, školjke, janjetina pod pekom spacijaliteti su ovih otoka. Od domaćih salata nudi se salata od rige i radiča, a i jelima se dodaje svježi mažuran, bosiljak, kadulja, matičnjak, majčina dušica, ružmarin i lovor.
Ne smije se zaobići ni vino i domaća rakija sa začinskim biljem. Preporučamo lokalna vina sa otoka Suska.
Po cijelom otoku postoji čitav niz restorana, konoba i drugih ugostiteljskih objekata koji uz mnoga jela s međunarodnog i nacionalnog jelovnika nude specifična jela otočne kuhinje
 

(source: Mali Losinj Tourist Bord)